Mlade kolege me pitaju kako je raditi na estradi? Šta da kažem kad se taj osećaj ne može preneti ukoliko ga sami ne osetite. Kao što je teško, gotovo nemoguće opisati neplivaču osećaj plivanja tako je i sa estradom ukoliko u njoj ne učestvujete. Svaki nastup je različit i nije nikada onakav kakav mislite da će biti. Posle nekog vremena se na to naviknte i unapred ne razmišljate o tome. Međutim neke zakonitosti su u osnovi iste. Prvi dan u setu svirki je euforičan, a nakon par dana na kraju programa ste malo umorni i više vam gode neobavezni razgovori i druženje za šankom. To bih najbolje mogao ilustrovati fotografijama koje govore više od reči. Prva je sa početka jednog od nastupa
Sledeća fotografija je posle par uzastopnih angažmana. Verno oslikava reči pesme kafanskog svirača : "Svaka noć je novu boru dala". Ili: "Sad ću na pauzu ne budi me bez razloga". U suštini zadovoljni ste zbog nastupa, ali koncentracija pada, svira se više na uvežbanost nego na emocije itd..
